Fafarikul

Iz osvrta Drage Bojića:

“Fafarikul je prelijepo ispjevana oda životu koji pršti od optimizma i onda kad ne ide sve onako kako je zamišljeno i željeno. I kad je riječ o tužnim pričama, nesretnim životima i tragičnim sudbinama, Đurđica Čilić ne zapada u pesimizam i gorčinu. Ne dopuštaju joj to ni drugi, primjerice baka Ana, koja joj na smrtnoj postelji izgovara riječi: „Ja ću sad umrijeti. Ali gledat ću te odozgo i ponekad doći da te malo poškakljam.“ Fafarikul je knjiga o uspomenama i sjećanjima, o ispunjenom životu i neuništivoj nadi, o ljudskim čežnjama i žudnjama, o zagrljajima i susretima, o vjeri u smisao života. Taj smisao ne završava ni sa smrću, jer ostaju sjećanja u kojima nastavljaju živjeti oni kojih više fizički nema među nama.”

“Fafarikul prvenstveno čitam kao knjigu o knjizi, o životu u knjizi, u okruženju knjiga, o neizbježnosti knjige, o moći knjige, o onom što je moglo biti, o onom što je bilo i više ne može biti. Osim u knjizi.” (Adrijana Vidić)

“Lijepo. Otmjeno. Autentično. Empatično. Pjesmično. Odlično napisano. Poljska. Hrvatska. Bosna. Tri svijeta u jednom. Dijagonala ljubavi koja nema kraja, već uvijek novi početak. U kojem će naše kćerke biti najizvjesnija nada.” (Nerzuk Ćurak)

“Kako god okarakterizirali prozne zapise skupljene u knjizi Fafarikul, bilo da ih čitamo kao zbirku osobnih sjećanja, mozaik obiteljskih priča ili kroniku vremena uz koje se vežu, riječ je o vrhunskoj književnosti, onoj književnosti koja nastaje na potrebi i umijeću pričanja. Intimne i emocionalno snažne, a istodobno nenametljive i nepretenciozne ispovijesti Đurđice Čilić, na zavodljiv, zabavan i lucidan način, oslobođene banalnosti, kiča i patetike, s onu stranu sveznajućeg dociranja, (samo)optuživanja i naknadne pameti, daju čitatelju osjećaj kao da su ispričane priče i njegove, otklanjajući pritom čitateljevu strategiju samozaštite do poistovjećivanja s akterima autoričinih priča. Knjiga Fafarikul drži čitatelja pozornim, otvara mu oči, budi sjećanja i pobuđuje želju da i sam rastvori dušu i ispriča vlastiti Fafarikul. Đurđica Čilić u Fafarikulu na autentičan i jedinstven način povezuje osobno i društveno, intimno i povijesno, poetsko i etičko.” (Drago Bojić)