Televizija pod opsadom
30,00 KM
U ovoj knjizi kao prvom sveobuhvatnom prikazu političkih i medijskih (ne)prilika koje prouzrukuju „sindrom BiH” i „sagu javnih medijskih servisa u BiH” autor, koji se ne predaje u svojim profesionalnim uvjerenjima, navodi moguće izlaske i puteve iješenja. Želim da se ostvare. Iskustvo je loše. No promjena neće biti dok se ne promijeni paradigma rukovodjenja i usvoji shvatanje Bosne i Hercegovine kao građanske države sa jednakim pravima i dužnostima za sve, kao i shvatanje da vlast i mediji služe javnosti, a ne pojedinim zatvorenim elitama izolovanih interesnih grupa.
Boris Bergant, bivši potpredsjednik EBU
- O autoru
- Rekli su o knjizi
Mehmed Agović (1951.) ima više od 40 godina profesionalnog radnog staža u novinarstvu, a novinarsko iskustvo je sticao u domaćim i inostranim elektronskim medijima
Novinarstvom se profesionalno počeo baviti još tokom stu¬dentskih dana, a nakon završetka studija na Fakultetu političkih nauka (odsjek politologija) u Sarajevu najprije kao urednik om¬ladinskog lista Spektar (1974 – 1975). Od 1975. profesionalnu karijeru započinje u Radioteleviziji Sarajevo, kasnije Radiotele¬viziji Bosne i Hercegovine, u kojoj je prošao sve faze novi¬narskog rada, od reportera, urednika i voditelja TV Dnevnika, glavnog urednika. Na početku rata u BiH obavljao je funkciju prvog direktora RTV BiH (1992-1993).
Profesionalnu karijeru nastavlja u američkom Radiju Slobodna Evropa u Pragu (1995-2006) kao urednik u regionalnom pro-gramu za Balkan. Nakon 11 godina odsustva ponovo se vraća u BiH gdje nakon izbora za generalnog direktora Radiotelevizije BiH (2007-2011) provodi tranziciju i reformira njeno djelovanje u status Javnog medijskog servisa BiH i aktivno učestvuje u njegovoj izgradnji kao nezavisnog medija koji svoju informa¬tivnu misiju obavlja u interesu javnosti.
Od 2012. do kraja profesionalne radne karijere (2015.) u ulozi savjetnika Ministra za komunikacije i promet BiH uspješno provodi prvu etapu digitalizacije radiodifuzije u BiH.
U ovoj knjizi kao prvom sveobuhvatnom prikazu političkih i medijskih (ne)prilika koje prouzrukuju „sindrom BiH” i „sagu javnih medijskih servisa u BiH” autor, koji se ne predaje u svojim profesionalnim uvjerenjima, navodi moguće izlaske i puteve iješenja. Želim da se ostvare. Iskustvo je loše. No promjena neće biti dok se ne promijeni paradigma rukovodjenja i usvoji shvatanje Bosne i Hercegovine kao građanske države sa jednakim pravima i dužnostima za sve, kao i shvatanje da vlast i mediji služe javnosti, a ne pojedinim zatvorenim elitama izolovanih interesnih grupa.
Boris Bergant, bivši potpredsjednik EBU
Pitanje i sudbina javne RTV u Bosni i Hercegovini slični su, neki bi rekli – identični, historijatu države BiH, od njenog međunarodnog priznanja preko Dejtonskog sporazuma do danas. Kako je razorena ugledna medijska kuća sa četiri radijska, tri televizijska programa, stotinama releja i predajnika, velikim orkestrima i arhivama građenim decenij ama, a koji su neupitno kultumo-historijsko blago Bosne i Hercegovine? Ovo je, u najkraćem, tema knjige Mehmeda Agovića, jednog od zaista pozvanih da odgovore na ovaj izazov. Agović je autentični svjedok ove drame bosansko-hercegovačkog društva. Bio je predratni novinar i urednik, potom ratni direktor, a nakon nešto više od decenije izbivanja iz matične kuće u nju se vratio da učestvuje u pokušaju uspostave profesionalnog sistema koji je ovdašnja politika srozala do dna. Ova je knjiga individualni doprinos tome.
Boro Kontić, direktor Media centra Sarajevo