Kraljevstvo božje i nacionalizam

Knjiga Kraljevstvo Božje i nacionalizam – Eseji – komentari – razgovori (2016.-2018.) sadrži izabrane tekstove koji su objavljivani u različitim tiskanim i digitalnim medijima. Uz izdanje na hrvatskom, štampana je i na engleskom jeziku.

“Nisam sreo čovjeka koji na tako pošten ali ubitačno razoran način govori o instituciji koju nije ostavio a ne ogriješujući se o načela posla kojim se bavi.” Nikola Vučić

“Drago Bojić razgovarajući s povijesti filozofije, sociologije, historiografije autentično, ne falsificirajući dekonstruirao je probleme odnosa pojedinca i kolektiva kroz prizmu vjere i države, obrazovanja, ljudskih i religijskih prava, zločina i odgovornosti.(…)Drago Bojić ne falsificira. Jedna od velikih tema u ovoj knjizi je o laži. Laž je danas postala dio nas. Falsifikat je postao dio nas. Navikli smo da nas lažu. Navikli smo da lažemo. Dok čitate ovu knjigu osjećate se čisto. Ne zato što je pisao svećenik nego neko ko je vrlo vodio računa da ništa ne falsificira.” (Edin Pobrić)

“Duga je i mučna Bojićeva šetnja kroz mirnodopska minska polja razularenih ili skrivenih nacionalista, ali i drugih ugrožavanja civilizacijskih dostignuća, karakterističnih u zaostalim sredinama. Tako će glasno progovoriti i o zlu patrijarhata, nakaznim tumačenjima Device Marije, kritikujući društvenu nepravdu zbog koje je težak položaj žena u društvu.(…) Zbirka dokaza o angažmanu Drage Bojića. I dosije tačnih dijagnoza. Možda nekom pomognu da prepozna simptome.” Bojan Tončić

Iz pogovora Viktora Ivančića:
“Ukoliko bih morao ukazati na jednu zajedničku nit koja se provlači kroz praktički sve – tematski iznimno široko postavljene – eseje, kritičke analize i javne nastupe Drage Bojića, bilo bi to upravo pregnantno inzistiranje na demobilizaciji društva. Na skidanju uniformi i odbacivanju oružja. Na gašenju borbenih strasti. Na isključivanju sirena za uzbunu. Na otkazivanju poslušnosti političkim i religijskim vojskovođama. Gotovo kompletan opus ovoga pisca, u svakom svom elementu, sadrži kao etičku konstantu jasan demobilizacijski zahtjev, artikuliran kroz nedvosmisleno upozorenje o pogubnosti poslijeratnog ratnog stanja i bespoštednu kritiku političkih, crkvenih i kulturnih elita čija je ambicija – u velikoj mjeri ostvarena – organizirati kompletno društvo po modelu vojne utvrde i opskrbiti ga mentalitetom kakav vlada u pograničnoj karauli. Ta upečatljiva intelektualna i moralna gesta toliko obilježava Bojićev javni rad da skoro može biti riječi o specifičnome autorskom pravcu, o nečemu poput – shvatimo li stvar u najširem smislu riječi – teologije razoružanja.”