Zaljubljeni u propast

Kažu da život piše romane. Autor ovog djela svoje životno iskustvo nije prožeo kroz jedna roman, ali nam je podario more zanimljivih tekstova satkanih u više interesantnih tematskih cjelina. Njegove priče su prožete emocijama. Kompariraju sadašnje i prošlo vrijeme. Odišu ljubavlju za gradom u kojem je proživio veći dio svog života. Govori o gradu punom uspomena i mjestu koje je s posebnim pijetetom odabrao za posljednju luku svog životnog puta.

Iako su ga impresionirala i mamila svjetla raznih velegrada to nije bilo dovoljno da se zaboravi voljeni Bosanski Šamac.

Osim Bosanskog Šamca autor je pisao o dobrim ljudima koje je susretao u svom životu. Pisao je o osobama koje su na njega ostavile poseban dojam, a koje su na ovaj ili onaj način obilježile njegov životni put, sportsku karijeru i koji su ostavli traga u njegovom profesionalnom pozivu.

Neizbrisiva sjećanja i teška vremena koje je proveo u zatočeništvu, ali kako i sam autor kaže “iskre svjetlosti u tim tamnim vremenima” našli su mjesto u njegovim tekstovima kao pečat vremena u kojem je živio i kojeg je preživio.

Malo tko bi od agnostika, kakvim se autor izjašnjava, očekivao tekstove o islamu, religiji, vjeri. Autor je ušao i u te teme, ali i teme o nacionalizmu, komunizmu i povjesnim silnicama kroz koje su prožete sve priče koje je autor apsolvirao u ovom djelu.

Obrađeno je još podosta vrlo zanimljivih tema i sve su one unutar ovih korica. Plijene pažnjom i izazivaju čitaoca namjernika da otkrije iskušenja vremena iz bogate Ešrefove životne storije.